Običaji i narodna baština

Jedinstvena čipka jalba

Jalba (kapica, njemački die Haube) nastaje preplitanjem konca prstima, na povijenoj šibi krajeva učvršćenih na dasku. Radila se i prije 4000 godina u Egiptu i Južnoj Americi, a u Europi "cvala" u srednjem vijeku. U Hrvatskoj je način izrade ove čipke očuvan u selu Trg kod Ozlja. Ministarstvo kulture RH uvrstilo ga je na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.


Ivanjski krijesovi

Mnoštvo uvečer uoči Ivanja, 23. lipnja, kada je dan najduži i sunce najviše, željno čeka uz kupski most u Karlovcu paljenje dvaju velikih krijesova. Karlovac je jedini grad u Hrvatskoj koji stoljećima njeguje obredno paljenje vatri koje najavljuju ljeto; najstariji zapis je iz 1779. godine. Krijes se prvo palio u gradskoj četvrti Gaza, a od 19. stoljeća i na suprotnoj obali, Baniji.

 

Kupski plov korabljom

Većina trgovine Kupom od Karlovca do Siska i dalje Savom obavljala se korabljama. Koritasto oblikovane od tesanih hrastovih dasaka, plovile su do 20. stoljeća. Veće korablje imale su kormilo i kolibu za posadu. Izrađivali su ih korabari u selima uz Kupu i u brodogradilištu na Dubovcu. Uzvodno su ih preko brzaka vukle zaprežne životinje, ali i težaci - burlaci.

 

Sklad "Malih Plitvica"

Rastoke su živopisno naselje kuća, mlinica (vodenih mlinova) i drvenih mostića na utoku Slunjčice u Koranu. Slunjčica se rastače sedrenim stijenama u slapove, brzake, potoke... pokrećući mlinice, kotač s osovinom preko koje se obrtna sila prenosi do žrvnja. Mlinice su načinjene od sedre i drveta, a narod ih zove i žličare (po drvenim lopaticama nalik žlicama). Spominju se od 17. stoljeća. Ne tako davno bilo ih je 50, danas ih ima svega nekoliko. "Demonstratori" mljevenja mogu nabrojati četiri ili pet naraštaja svojih predaka koji su činili isto. Zbog prirodnih ljepota i povijesnog nasljeđa, Rastoke su od 1962. godine pod zaštitom Državne uprave za zaštitu kulturne i povijesne baštine.

 

Preteča perilice rublja

Mlinice na slunjskim Rastokama imale su nekada i koševe - jednostavne perilice rublja i vune. Posljednji još radi, na imanju obitelji Holjevac. Koš je duboka bačva (bure) s rupama u koju se slijeva voda s brzaka Slunjčice. Uslijed jakog protoka vode, u košu se stvaraju vrtlozi koji pogoduju pranju. Načelo rada slično rastočkim koševima, koji potječu iz 17. stoljeća, koriste i suvremene strojne perilice rublja.


Kišni plaštevi od trave

Pastiri s područja Draganića sve do 1. svjetskog rata koristili su za kišnog vremena kabanice od trave. Plašt koji su sami izrađivali štitio ih je od kiše, a zvali su ga lasenj, po travi drhtavog šaša, dugoj i do 70-ak centimetara. Drhtavi šaš, poznat i kao šumska kosa, raste u vlažnim staništima šuma hrasta lužnjaka, kakvih je puno u okolici Draganića.


Šareni ukrasi Cvjetnice

Umijeće izrade puranca na području Draganića vezano je za kršćanske običaje posljednje korizmene nedjelje Cvjetnice. Za ophod s grančicama upotrebljavale su se propupale šibe domaćeg bilja zajedničkog imena puran ili puranac (naziv za cvijet lijeske ili raširen puranov rep, s kojim se uspoređuje zbog bogatoga kićenja). Izvorni draganićki način slaganja puranca, proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Hrvatske, danas njeguje mjesni KUD "Sveti Juraj".


Brojanje ternarnim sustavom

U Europi se od davnina računa dekadskim sustavom s brojevnom osnovom 10, što znači da ukupno ima toliko znamenki (0 do 9), kojima su predstavljeni svi brojevi toga sustava. No brojanje niti na tkalačkim stanovima u Draganiću temeljilo se na ternarnom sustavu, s brojevnom osnovom 3. Tri niti zvale su se čisenica, a ime za 60 niti bilo je pasmo.


"Večer selskih gucov"

Glazbeni izričaj guci, prisutan u središnjoj Hrvatskoj, u okolici Karlovca, Duge Rese i Ozlja, sačuvao se kroz samostalne gudačke sastave. Izvorno su, prema zapisima iz 19. stoljeća, imali jednu ili dvije violine i trostruni bas. Svirali su hrvatsku narodnu glazbu na svadbama, proštenjima, seoskim zabavama... Zanimanje za guce raste 1990-ih godina, a karlovački ZOAKD od 2004. priređuje "Večer selskih gucov". Ministarstvo kulture RH proglasilo je guce Karlovačke županije nematerijalnim kulturnim dobrom.


Kada rozgalice rozgaju

Rozganje je naziv za pjevanje obilježeno potresanjem glasa, a i danas je posebnost širega karlovačkog područja. Najčešće se izvodi u obliku razgovora dvaju pjevačica - rozgalica (rjeđe pjevača), stihovima u desetercu. U prošlosti se rozgalo tijekom odmora ili rada u polju. ZOAKD Karlovac uvodi od 1998. godine rozganje, uz pratnju guca, u program smotri folklora u Karlovcu.


"Vračtva vsagdašnja domača"

Karlovčanin, pavlin, liječnik i ljekarnik Imbrih Luić napisao je 1746. godine djelo "Vračtva vsagdašnja domača", s hrvatskim narodnim receptima, biljkama i tvarima za pripremu lijekova i liječenje bolesti, koje je i koristio u liječenju. Rukopis je 30 godina stariji od prve tiskane medicinske knjige na hrvatskom jeziku (Ivan Krstitelj Lalang "Vračtva ladanjska").

 

Peta karlovačka rijeka

"Karlovački dani piva" najveća su pivarska priredba u Hrvatskoj. Krajem ljeta, tijekom 10 dana posjeti ih preko 150.000 ljubitelja piva. Na poticaj "Karlovačke pivovare" održavaju se od 1984. godine na središnjem trgu, a od 2000. godine na prostoru SRC-a "Korana". Najavljuje ih svečana povorka ulicama grada, predvođena zapregom s pivskim bačvama.