Gore i planine

Klečki vodič postao banom

U prvom sačuvanom zapisu o usponu na Klek iz 1838. godine, Josip Jelačić spominje se kao vodič saskom kralju i botaničaru Friedrichu Augustu II. tijekom njegovog istraživanja tamošnje planinske flore. Jelačić je 1830-ih godina bio časnik u Ogulinu i Drežniku na Korani i širio misli Hrvatskog narodnog preporoda. Postavši prvi hrvatski ban (1848. - 1859.), ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj i istaknuo se u bitkama protiv turske i mađarske vojske. 


Zaštitni znak hrvatskog planinarstva

Planina Klek (1181 m n/m) najprivlačnije je planinarsko odredište u Hrvatskoj. Iz kojega god smjera promatrana, vršna 200-metarska stijena očarava i neodoljivo privlači. Uz Klek su vezani i počeci planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj. Ushićen usponom, profesor Johannes Frishauf potaknuo je 1874. godine osnivanje Hrvatskog planinarskog društva (deveto na svijetu).


Kameni cvijet savršene ravnoteže

U podnožju planine Klek, neposredno uz cestu Ogulin - Jasenak, nalazi se jedinstvena samostojeća vapnenačka stijena u narodu poznata kao Visibaba. Visoka je 7 metara i kruškolikog je oblika koji se prema dnu sužava. Kamena gromada na krhkoj "nožici"  zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1966. godine.  


Na "krovu" Gorskoga kotara

Najviši vrh Karlovačke županije je Kula na Bjelolasici, koja se uzdiže 1534 metra nad morem. Ova planina u srcu šumovite Kapele ujedno je i najviše uzvišenje Gorskoga kotara. Dobila je ime po grebenu koji se pruža iznad granice šume, a zimi, zastrta snijegom, doima se "bijelim lazom" (livadom). Do vrha vode planinarske staze, a zimi je i omiljeno skijalište.


Najveće i najviše hrvatsko skijalište

Hrvatski olimpijski centar "Bjelolasica" najveće je skijalište u Hrvatskoj. Otvoreno je 1983. godine i od tada tu u sezoni uživaju deseci tisuća ljubitelja snježnih sportova. Početna postaja je Jasenačko vrelo (618 m n/m), a najviša točka skijališta greben Bjelolasice (1392 m n/m). Tu su učili skijati i ponajbolji skijaši svijeta 2000-ih godina Janica i Ivica Kostelić.


Strogi prirodni rezervat

Iako tek manjim dijelom pripadaju Karlovačkoj županiji, do Bijelih i Samarskih stijena (1335 i 1302 m n/m) planinari većinom stižu iz smjera Ogulina. To je područje 1985. godine stavljeno pod najveći stupanj zaštite kao strogi prirodni rezervat. Odlikuju se zadivljujućim oblicima u surovom vapnenačkom kršu, endemskim biljkama i vrlo teškom prohodnošću.


Bogatstvo gorskih vodotoka

Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, proglašen 1999. godine, dijelom pripada Karlovačkoj županiji. Južne padine Žumberačke gore obiluju izvorima, potocima i slapovima. Gorom vode brojne izletničke staze. Na Svetoj Geri (1178 m n/m), najvišem vrhu sjeverne Hrvatske, srednjovjekovna je crkvica svetog Ilije, a u Sekulićima planinarski dom.


Kraljevska gora

Petrova gora dobila je ime po posljednjem hrvatskom kralju Petru Svačiću, koji je tu, vjeruje se, 1097. godine poginuo u boju s mađarskim osvajačima. Na to upućuju i toponimi Kraljev grob, Grobnik, Mađari, Madžarev most, Petrova poljana. Na mjestu za koje se pretpostavlja da je kraljev grob je info-tabla s opisom povijesnih prilika u Hrvatskoj u 11. i 12. stoljeću.


Vrh bogate povijesti

Petrova gora ima dvojni vrh, Veliki i Mali Petrovac (512 i 507 m n/m). Na višem vrhu su ostaci pavlinskog samostana i crkve sveti Petar na Slatu (14. - 16. stoljeća) te krajiškog čardaka - stražarnice prema Turskom Carstvu (16. - 18. stoljeća). Na nižem vrhu je velebni  spomenik visok 37 metara (izgrađen prema zamisli hrvatskoga kipara Vojina Bakića) u čast antifašističkih žrtava 2. svjetskog rata, otvoren 1981. godine.


Gora zaštitnica ranjenika

Na Petrovoj gori otvorena je 1941. godine prva partizanska bolnica "Vrletne strane" u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Prozvana je Centralna partizanska bolnica, a imala je više postaja s drvenim kolibama i zemunicama (podzemnim sobama). Blizu su groblja gdje su pokapani preminuli ranjenici. Bolnica je radila do kraja rata 1945. godine i nikada nije otkrivena.


Pogled koji ushićuje

Brijeg Lović Prekriški u Vivodini visok je tek 475 metara nad morem, ali je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Mladi karlovački učitelj Davorin Trstenjak s oduševljenjem je 1880. godine zapisao: "Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske domovine". Uistinu, za vedrog dana s vrha se vidi - petina Hrvatske.